Najučestalija pitanja

Pod mineralnom vunom se podrazumijevaju i staklena i kamena vuna. Razlika između njih je u sirovini od koje se dobijaju, tehnološkom postupku i krajnjim osobinama materijala.

SIROVINA
Glavna sirovina od koje se dobija staklena vuna je kvarcni pijesak s dodatkom recikliranog stakla. Kamena vuna se dobija od kamenja odnosno minerala eruptivnog porijekla - bazalta i diabaza s dodatkom koksa.

TEHNOLOŠKI POSTUPAK
Razlika je u načinu izrade vlakana: vlakna staklene vune izrađuju se ulijevanjem taline kvarcnog pijeska i stakla u rotore, dok se kamena vuna pak dobija nalijevanjem otopljene kamene smjese na rotacione valjke.

OSOBINE
Vlakna od staklene vune su elastičnija i približno 10-puta duža. Povratna elastičnost vlakana omogućava komprimiranje na 5-puta manji volumen, što podrazumijeva manji volumen pri transportu i skladištenju. Ugradnja je jednostavnija jer nije potrebno precizno rezanje materijala na ugradnu mjeru. Po ugradnji u praksi ne ostaju prazna – nepopunjena mjesta, koja predstavljaju toplinske mostove.

Staklena vuna nema štetan utjecaj na zdravlje ljudi!

“URSA” izolacije od staklenih vlakana nose znak kvalitete RAL. To znači, da proizvodi označeni tim znakom zadovoljavaju europske kriterije, koji su propisani od strane »RAL Deutsches Institut für Gütesicherung und Kennzeichehnung e.V.«, a prema kojima takvi proizvodi nisu štetni za zdravlje ljudi. Svi proizvodi s oznakom RAL garantiraju sigurnost kako montažerima tako i korisnicima objekta.

Vlakna toplinske izolacije “URSA” GLASSWOOL biološki su razgradljiva i ne djeluju agresivno na sluznicu dišnih organa. Zdravstvenu neškodljivost redovito, dva puta godišnje, kontrolira nezavisna, stručno priznata institucija. Prilikom ugradnje se preporuča upotreba zaštitnih rukavica i radnog odijela.

Da! Staklena vuna je negoriv materijal klase A1 po europskoj klasifikaciji i primjeren je za upotrebu u konstrukcijama od kojih se zahtijeva određeni stupanj protupožarnosti i u konstrukcijama kod kojih se od određenih materijala zahtijeva određena klasa gorivosti.

Staklena vuna ima temperaturu taljenja iznad 550°C, negoriva je i moguće ju je upotrebljavati u konstrukcijama od kojih se zahtijeva određeni stupanj protupožarnosti. Upotrebom staklene vune moguće je postići protupožarnost pregradnih zidova, u zavisnosti od izbora obloge od gips-kartonskih ploča, i do 120 min. Detaljniji podaci o klasi protupožarnosti određuju se na osnovi testiranja kompletnih sistema. Vrijednosti za klasu protupožarnosti date su u certifikatu i tehničkoj dokumentaciji ponuđača sistema.

Hidrofobni dodaci spriječavaju navlaživanje vune između vlakana. Po europskom standardu (SIST EN 13162) proizvodi se mogu testirati po dva kriterija: na kratkotrajno upijanje vlage i dugotrajno upijanje vlage. Proizvodi koji su po spomenutim normama označeni sa W p i W lp ispunjavaju propisane vrijednosti. To znači da je navlaživanje ipak prisutno, ali u količinama - granicama propisanim standardom.

Navlažena tolplinska izolacija “URSA” GLASSWOOL nakon sušenja ima praktično iste toplinsko -izolacijske karakteristike kao i prije navlaživanja.

U primjeru jednokratnog navlaživanja vune potrebno je omogućiti odgovarajuće isušivanje. Preporučljivo je da se vuna ostavi otvorena barem s jedne strane tako da je proces isušivanja kraći. Isušena vuna praktično ima identične toplinsko -izolacijske karakteristike kao i prije navlaživanja. Razumljivo, navlaživanje se ne smije pojavljivati često jer bi se u tom slučaju izolacija slegla, što bi utjecalo na slabiju izolativnost.

Termo i zvučna izolacija “URSA” u pločama ili u roli ima odgovarajuće tehničke karakteristike u fazi ugradnje. Prednost izolacije u roli je u do 5 puta manjem volumenu kojeg izolacija zauzima u fazi skladištenja, transporta i ostalih manipulacija. Staklena vuna je materijal koji omogućava komprimiranje i pakiranje u role jer su vlakna elastična. Nakon razvijanja role izolacija se vraća na prvobitnu - nazivnu debljinu i u fazi upotrebe se ne sliježe.

Prednost izolacije u roli je što se poprečnim rezanjem optimalno upotrebljava cijela količina. Kod izolacije u pločama to je neizvodljivo zbog standardnog formata ploče.

Toplinsko- i zvučno- izolacijski materijali “URSA” se dijele na dvije grupe:

• mineralna staklena vuna “URSA” Glasswool
• Ekstrudirani polistiren “URSA” XPS

Unutar obje grupe postoji veći broj proizvoda, koji se razlikuju po primjerenosti za pojedine namjene u građevinarstvu. Osnovna podjela materijala po namjenama je prikazana u tablicama. Za pojedine namjene moguća je i upotreba drugih materijala koji nisu navedeni u tablicama, a za što je preporučljivo za savjet kontaktirati “URSA” tehničku službu.

Namjene mineralne staklene vune “URSA” Glasswool:

Namjene ekstrudiranog polistirena “URSA” XPS:

Izbor optimalne debljine toplinske izolacije zavisi od lokacije građevine i očekivanog temperaturnog režima u građevini. Većom debljinom toplinske izolacije utječemo na manju potrošnju energije za grijanje u zimskom razdoblju, kao i na klimatizaciju za vrijeme ljetnih vrućina. Iskustvene debljine za pojedine konstrukcije su:

• laki kosi krov 20 – 25 cm
• kosi krov s armirano betonskom konstrukcijom 16 – 20 cm
• vanjski zidovi 8 – 10 cm
• tla na terenu 8 – 10 cm
• zid u zemlji 8 – 10 cm

Posebne kvalitete kosog krova su:

• toplinska izolativnost i toplinska stabilnost: s ciljem smanjenja potrebne energije za grijanje prostora u zimskom razdoblju te spriječavanje pregrijavanja i smanjenje potrebne energije za hlađenje prostora za vrijeme ljetnih vrućina,
• nepropusnost za zrak: u cilju spriječavanja nekontroliranih toplinskih gubitaka infiltracijom hladnog zraka,
• zvučna izolativnost: u cilju spriječavanja prodora zvuka iz vani kao i prodor zvuka u slučaju oborina,
• sposobnost »disanja«: postiže se pravilnim izborom materijala što ujedno spriječava nastajanje kondenzacije unutar krovne konstrukcije.

Izolacija od mineralne staklene vune ima brojne prednosti prilikom izoliranja kosog krova. Glavni razlog za to je ELASTIČNOST materijala. Staklena vlakna u izolaciji su veoma duga, čvrsta i elastična. To omogućava slijedeće:

• izolacija od mineralne staklene vune može se komprimirati u role, tako da u fazi skladištenja i transporta zauzima do 5-puta manje prostora nego što ga zauzima po razvijanju role. Nakon odstranjivanja ambalažne folije izolacija u roli se po razvijanju role podigne na nominalnu - ugradnu debljinu.
• prije ugradnje između rogova izolacija se reže na 1 do 2 cm veću širinu. Elastičnost omogućava da se vuna prilagodi prostoru u koji se postavlja. U slučaju drvenog potkrovlja to je vrlo značajno budući da je drvo prirodan materijal koji uvijek »radi«. Rogovi se u praksi uvijek malo izvijaju prilikom čega staklena vuna ispunjava cijeli prostor; toplinski mostovi se ne pojavljuju na mjestima uz rogove kao prilikom upotrebe krutih ili tvrdih, neelastičnih, izolacijskih materijala.
• poprečnim rezanjem vune iz role, u pravilu, upotrijebi se cijela količina vune koja je u roli - praktično nema otpada.

• Ispod krovnog pokrova postavljena je podaščana oplata na koju je postavljena krovna ljepenka a s izolacijom je ispunjen cijeli prostor do podaščane oplate i ljepenke bez ventilacijskog kanala. U tom slučaju će se za vrijeme hladnih dana ispod ljepenke skupljati kondenz. To s vremenom utječe na truljenje drveta, smanjuje toplinsku izolativnost, a može doći i do prodora kondenza unutar prostora potkrovlja.
• Sanacija se izvodi bez dodatne toplinske izolacije s donje strane rogova. U tom slučaju realna toplinska izolativnost krovne konstrukcije nije jednaka izolativnosti na mjestu izolacije. Neizolirani rogovi predstavljaju toplinski most sa približno 4 puta slabijom izolativnošću.
• Parna zapreka ili parna brana namještena je korektno ali prilikom postavljanja elektro instalacija na više mjesta je probijena. U navedenem slučaju postoji opasnost da na mjestima proboja dođe do prevelikog prolaska vlažnog zraka prema vanjskim slojevima. Uslijed toga ispod paropropusne folije ili ispod krovnog pokrova može doći do kondenzacije. Sve eventualne proboje potrebno je odgovarajuće zaptiti odnosno zalijepiti.

Preporuča se ukupna debljina toplinske izolacije od 20 do 25 cm. To podrazumijeva u cijelosti ispunjen prostor između rogova uz dodatnih 5 do 12 cm izolacije ispod njih. Posebno je značajna pravilna upotreba građevinskih folija. Na unutarnjoj - toploj strani krova potrebno je ugraditi foliju – parnu prepreku ili parnu branu. Preporuča se ugradnja parne prepreke, jer ona u određenoj mjeri propušta difuznu vodenu paru, ali samo u količinama koje ne utječu na pojavu prekomjerne kondenzirane vlage unutar krovne konstrukcije. Parne prepreke imaju paropropusnost približno s_d = 2,0 metra. Posebno je značajna preciznost prilikom ugradnje parnih zapreka. Svi uzdužni spojevi, proboji i priključci na zidove moraju biti dobro zaptiveni odnosno zalijepljeni. Za tu namjenu postoje različite zaptivno -ljepljive trake i mase.

Krov treba biti izveden s ventilacijskim kanalom minimalne visine 4 cm i odgovarajućom izvedbom prijema zraka u ventilirani prostor i ispusta u sljemenu. Zračni kanal spriječava kondenzaciju vlage ispod krovnog pokrivača a ujedno spriječava i pregrijavanje podkrovlja za vrijeme ljetnih vrućina.

Između izolacije i zračnog kanala mora biti namješten sekundarni krovni pokrivač - paropropusna-vodonepropusna folija. Dobre paropropusne folije imaju s_d vrijednost £ 0,02 m.

Ugradnja podaščane oplate nije nužna, ali je korisna jer krovu daje prohodnost za vrijeme montaže i kasnijih intervencija. Daske moraju biti suhe i namještene uz međusobni razmak od 1 do 2 cm.

Sanacija krovne konstrukcije s vanjske strane obično se izvodi prilikom zamjene krovnog pokrova. Potrebno je ocjeniti u kakvom je stanju postojeća toplinska izolacija i parna zapreka. Ako je potrebno postavljanje nove parne prepreke nju se treba polagati neposredno uz rogove. Preklope parne prepreke je potrebno međusobno zalijepiti . Posebno je bitno izvesti dobar spoj - postići dobru zaptivenost - između parne prepreke i zida. Po vjetrovitom vremenu u pravilu dolazi do prodora hladnog zraka zbog nestručnog izvođenja tog detalja.

Ako postojeća toplinska izolacija nije mokra i ravnomjerno ispunjava prostor između rogova, ne treba intervenirati . Često je potrebno dodati odgovarajuću debljinu tako da prostor između rogova po visini bude potpuno ispunjen. Da bi postigli odgovarajuću debljinu toplinske izolacije, na rogove se s gornje strane poprečno postave letve. Između letvi se postavi dodatni sloj toplinske izolacije “URSA”. Visina letve definira debljinu toplinske izolacije a preporuča se da bude od 5 do 10 cm. Ukupna debljina izolacije neka bude 20 do 25 cm.

Preko letvi se namjesti paropropusna folija koja ujedno ima i ulogu sekundarnog krovnog pokrivača.

Potom se postavljaju kontraletve visine minimalno 4 cm koje formiraju kanal za provjetravanje . Na njih se poprečno postave letve koje služe za polaganje krovnog pokrivača.

“URSA” ima u svom programu vi še razina kvaliteta. Prilikom upotrebe odgovarajućeg materijala (“URSA” SF 35 ili “URSA” SF 38) to nije problem.

Otežano namještanje toplinske izolacije između rogova s_donje strane događa se u slučaju materijala “URSA” ELF ili DF 40 kod tanjih debljina.

Prilikom upotrebe odgovarajućeg materijala i rezanja na dimenziju koja je 1 do 2 cm veća od potrebne mjere, izolacija stabilno stoji na svom mjestu za vrijeme montaže i poslije tijekom eksploatacije.

Parna brana sasvim spriječava prolaz vodene pare. Po pravilu se ugrađuje što bliže toplijoj strani konstrukcije (npr. između unutrašnje finalne obloge i izolacije).

Parna zapreka djelomično spriječava prolaz vodene pare. U pravilu se ugrađuje što bliže toplijoj strani konstrukcije. Za razliku od parne brane još uvijek omogućava "disanje" krova. Parna zapreka se ugrađuje u slučaju kad na vanjskoj strani imamo izveden prozračni kanal, koji omogućava odzračivanje vodene pare koja prolazi kroz krovnu konstrukciju.

Paropropusne folije (sekundarni krovni pokrivači) ne smiju spriječavati prolaz vodene pare. Ugrađuju se na hladnijoj strani izolacije jer bi ugradnja parne brane, ili parne prepreke, u suprotnom slučaju predstavljala problem. Vodena para mora preko nje nesmetano prolaziti prema vani (u ventilacioni kanal), tako da ne dolazi do kondenzacije unutar krovne konstrukcije. Paropropusna folija služi kao sigurnosni-sekundarni pokrivač te kao zaštita izolacije i cijele konstrukcije od vjetra.

Najvažnije tehničke karakteristike folija su: stupanj propuštanja vodene pare - paropropusnost, mehaničke karakteristike (prije svega prekidna čvrstoća i otpornost na proparavanja čavlom) te otpornost na starenje (otpornost na izlaganje UV zracima).

Paropropusnost se označava s s_d.
Pojedine folije imaju slijedeće vrijednosti:

• parne brane s_d ≥ 100 m,
• parne prepreke s_d ≥ 2 m
• dobre paropropusne folije s_d ≤ 0,02 m.

Obje izolacije imaju istu namjenu – izolacija kosih krovova - ali je “URSA” SF 38 kvalitetnija.

Razlika je u kompaktnosti i samonosivosti. “URSA” SF 38 je kompaktnija i ima veću samonosivost uglavnom zbog veće količine veziva. Pored toga razlika je i u vizualnom izgledu: “URSA” SF 38 ima utisnute oznake na površini, koje omogućavaju jednostavnije odmjeravanje i rezanje te ugradnju.

Razlozi za to su:

• postizanje visoke zvučne izolativnosti zida,
• postizanje traženih protupožarnih svojstava zidova,
• kompaktnost i otpornost prema slijeganju zbog dugih i isprepletenih vlakana,
• jednostavna ugradnja, lagan i komprimiran materijal,
• modulne dimenzije, minimalan otpad materijala - maksimalno iskorištenje,
• stabilan visoki kvalitet,
• odlična logistička potpora,
• tehnička potpora projektantima i izvođačima

Lagani, suhomontažni pregradni zidovi postižu visok stupanj zvučne izolacije. Djeluju principom »masa–opruga-masa«. Princip se lako može objasniti na primjeru lakog montažnog zida koji ima nosivu metalnu konstrukciju, obloge od gips-kartonskih ploča s obje strane i zvučnu izolaciju od mineralne staklene vune “URSA” u međuprostoru. Zvuk svojim gibanjem prouzroči vibraciju gips-kartonske ploče. Ona zbog svoje mase nadalje prouzroči vibriranje koje se djelomično prenosi na zvučnu izolaciju. Zvučna izolacija po principu opruge priguši oscilacije tako da se minimalan dio prenese na drugu oblogu i dalje u susjedni prostor. Na taj način se postiže jednaka ili bolja zvučna izolacija kao kod primjene i do 10-puta težih, masivnih (monolitnih) pregradnih zidova.

Kvalitetno izvođenje ima velik utjecaj na karakteristike koje pregradni zid mora zadovoljavati. Najčešće greške prilikom toga su:

• Nedovoljna ispunjenost zida toplinskom izolacijom.
• Postavljanje pregradnog zida direktno na plivajući estrih uslijed čega se zvuk prenosi preko estriha na drugu stranu. Potrebno je postaviti zid na noseću ploču, s_dilatacijom između plivajućeg estriha i pregradnog zida.
• Ugradnja elektroinstalacija s nepreciznim izrezima obloga, neispunjenost preostalog prostora s izolacijom, pozicioniranje elemenata na obje strane zida na istom mjestu čime se stvara zvučni most.
• Izvođenje pregradnih zidova samo do spuštenog stropa i neispunjenje do međukatne konstrukcije čime se također stvara zvučni most.

Jedan od mogućih načina je dodatna suhomontažna obloga postojeće konstrukcije. Ovaj način je namijenjen za veće površine a ne kod manjih površina gdje je efekt prenosa zvuka po obodnim konstrukcijama preveliki. U slučaju problema prevelike buke s gornje etaže sanacija može biti stvarno uspješna samo ako se izvede dodatna obloga kako stropa tako i obodnog zida. Na taj se način smanjuje obodni efekt.

Izmjerena vrijednost zvučne izolacije kod ožbukanog pregradnog zida izrađenog od cigle, debljine 12 cm, s_dodatnom oblogom od dvostruke gips kartonske ploče deb. 12,5 mm na metalnoj podkonstrukciji od 50 mm i ispunjenom zvučnom izolacijom “URSA” TWF 1 iznosi 61 dB, što je znatno bolje u odnosu na primjere zidova bez poboljšane zvučne izolativnosti

Sanacije na sličan način su izvodljive, ali nisu jeftine. Veoma je važan i kvalitet izvođenja. Ponekad je radi specifičnog prenosa zvuka po obodnim konstrukcijama teško postići 100% željeni rezultat ali u svakom slučaju se postiže poboljšanje!

U proizvodnom programu »URSA« -e, pored staklene vune, postoje i toplinsko - izolacijski materijali od ekstrudiranog polistirena, koji je odličan materijal za izvedbu obrnutog ravnog krova. Obrnuti ravni krov ima brojne prednosti u odnosu na klasičan ravni krov a koje anuliraju minimalnu razliku u cijeni.

Klasični ravni krovovi imaju završni sloj od bitumenske, PVC ili neke druge prikladne hidroizolacije – membrane. Ona je trajno izložena sunčevom zračenju (UV zračenje) a također je izravno izložena i stalnim temperaturnim oscilacijama, što sve zajedno štetno djeluje na hidroizolacijske materijale – uništava ih. Zbog toga obrnuti ravni krov ima slijedeće prednosti:

• Hidroizolacijski sloj je toplinskom izolacijom “URSA” XPS zaštićen od sunčevog zračenja.
• Hidroizolacijski sloj nije direktno izložen hodanju po njemu pa je smanjena opasnost od probijanja i cijepanja istog.
• Toplinska izolacija od ekstrudiranog polistirena ne upija vlagu. Kiša za vrijeme montaže ne utječe na toplinsko - izolacijske osobine što nije slučaj u primjeru klasičnog ravnog krova gdje se upotrebljava kamena vuna.
• Obrnuti ravni krov nije problematičan u smislu navlaživanja konstrukcije uslijed difuzije vodene pare.

Klasični ravni krovovi su na lošem glasu upravo zbog gore navedenih razloga odnosno nedostataka. Kod klasičnog ravnog krova praktički je nemoguće locirati mjesto pucanja hidroizolacije. Obrnuti ravni krov rješava sve navedene probleme, vijek trajanja je neproporcionalno veći u odnosu na razliku u cijeni izvođenja kod obje konstrukcije.

Upotreba ekstrudiranog polistirena u dva sloja u sistemu obrnutog ravnog krova nije preporučljiva.

Ako se ekstrudirani polistiren postavlja u dva sloja, postoji opasnost da u slučaju kiše između dva sloja XPS-a uđe voda. To bi izazvalo nastajanje vodenog filma među slojevima. Nastali vodeni film predstavlja vrlo jaku parnu branu (vrlo je paronepropusan!). Voda koja je prodrla, i koja se nalazi u sloju ispod nastalog vodenog filma, s vremenom počinje isparavati zbog više temperature u unutarnjim slojevima te prouzroči povećanje parcijalnog tlaka vodene pare. To može prouzročiti difuzijsko navlaživanje ekstrudiranog polistirena (kondenzaciju). U slučaju “URSA” XPS relativna vlažnost materiala može se podići na razinu do pribl. 3%, što je u usporedbi s konkurentnim materijalima jednako ili čak i bolje. Ali bez obzira na to, iz navedenog razloga slabi toplinska izolativnost i dugoročno postoji opasnost od štete koju bi moglo prouzročiti smrzavanje kondenza u jako hladnim danima.

Lijepljenje na takav način je izvodljivo, ali nije preporučljivo.

Prilikom lijepljenja zagrijavanjem bitumenske hidroizolacije otvorenim plamenom može doći do prevelikog stanjivanja hidroizolacije što nije prihvatljivo. Također postoji opasnost od oštećenja izolacijske ploče XPS-a otvorenim plamenom.

Za kvalitetno i sigurno izvođenje preporučljiva je upotreba odgovarajućih lijepila za tu namjenu – lijepila na bitumenskoj osnovi ili cementna građevinska ljepila.